Objavljeno: 14.07.2017.
|
Počeci i sretne okolnosti Kako to obično biva, 4D je nastala potpuno slučajno. Jedan Sarajlija koji pojma nema o programiranju (a isto studira) sretne drugog Sarajliju koji rastura programiranje (također studira isto, ali najdraže bi mu bilo da ne studira) i nastane tvrtka koja uspješno posluje već 27 godina. U biti, za taj slučajni susret treba zahvaliti društvu elektrotehnike Steleks (obojica su radili u Steleksu kao DJ-i) i danas poznatom dječjem psihijatru u Čikagu, Dr Ameru Smajkiću. Naime, Dr Smajkić (u tom trenutku student medicine i student stomatologije) je u dva navrata trebao programere za projekte iz medicine/farmakologije. Onaj koji pojma nema s programiranjem sve laički dogovori, a onaj koji zna programiranje se trebao snalaziti s laički obećanim. Oba projekta su završena u roku i na zadovoljstvo svih zainteresiranih. Nakon tih projekata je nastala ideja o udruživanju. Vrlo bitan detalj našeg početka je da smo odmah shvatili da sami nećemo daleko stići. Oko suradnje dogovorili smo se s još jednim programerom koji se vrlo kvalitetno uklopio u vrijednu ekipu. Dakle, 4D nikada nije bila „one man company show“ što je u svijetu programskih rješenja vrlo čest slučaj. Svaki od nas uložio je po jedan dolar (1 USD), na svaki dolar se svatko od nas potpisao i krenuli smo. Slijedio je period početnih lutanja, a velika pogreška je bila udruživanje sa hardwareašima. Srećom, već nakon nekoliko mjeseci shvatili smo da oni koji žele prodavati programe trebaju svjetlosnom brzinom pobjeći od onih koji žele prodavati isključivo robu. To je jedan značajan zaključak s početaka naše karijere. Tako je i danas. Početni projekti više su bili vezani za specijalističke projekte nego za "konfekciju". "Konfekcijom" volimo zvati ono čime se bavimo danas, a to je programsko rješenje za robno-materijalno-financijsko knjigovodstvo (rijetko koristimo izraze tipa ERP, MIS, DIS i slično). Odluka da u jednom trenutku idemo u smjeru "konfekcije" je još jedan razlog koji nas je doveo tu gdje jesmo danas. I na kraju još jedna bitna stvar koja nas je odvela tamo gdje smo sada – skoro sva programska rješenja za robno-materijalno i financijsko knjigovodstvo na našem tržištu su nastala na osnovu zadataka koje su krojili komercijalisti. Mi smo sasvim slučajno počeli s knjigovođama, a komercijaliste smo naknadno uklapali tamo gdje im je mjesto. Vjerojatno zbog toga danas prednjačimo u dijelu financijskog knjigovodstva, a komercijala je u podređenijem položaju. Upravo onako kako treba i biti, da bi sve bilo u redu. Ponavljamo, ovakva situacija se odigrala u potpunosti slučajno i na našu veliku sreću. Izbor alata za programiranje? Opet čista sreća. Naišli smo slučajno na Clarion 2.1, prvi programski alat koji je „sam“ pisao program (prvi generator koda). Bio je to strašan napredak u odnosu na ostale tada popularne baze podataka i naš alat smo krili k'o zmija noge. Manje-više svi, koji su u prošlosti naletjeli na Clarion, ljubomorno su krili alat u kojem rade. Na žalost, dan danas je takva situacija, što je u biti kontraproduktivno. Pronaći kvalitetnog programera za Clarion je igra mačke i miša. Ali, Clarion je alat koji je i danas bitno napredniji za razvoj poslovnih aplikacija od mnogih popularnih alata, te nam omogućava izuzetno brzo programiranje. Koliko naša mala skupina programera uspije isprogramirati na nivou mjeseca najbolje se vidi na našim Internet stranicama. |
 |
|
Prvo strateško rješenje Prvi proizvod smo zvali Cycle. Bila je to preteča današnjeg 4D Wanda, ali za DOS operativni sustav. Imali smo module za Financijsko knjigovodstvo i početke robno-materijalnog knjigovodstva. Vrlo brzo smo rasli u svim smjerovima, kako u razvoju samog rješenja, tako i u broju novih korisnika. Počeli smo se i širiti te smo već imali ukupno 6 zaposlenika. Rat u Sarajevu Kako to obično biva na balkanskim prostorima, lijepu i kvalitetnu priču uvijek mora nešto ružno pokvariti. U trenutku potpisivanja velikog projekta s tvrtkom Swissing, projekta kakvog smo mogli samo sanjati, u zgradi Olimpijskog komiteta zasula nas je paljba iz protuavionskog topa. Naša strana je potpisala, Swisingova nikada. Polijegali smo po podu i sljedeća 24 sata sjedili u podrumu izgubljeni u vremenu i prostoru. I to je početak kraja rada u Sarajevu. Igrom slučaja i ponovo pukom srećom počeli smo programirati za Krizni štab za zdravstvo Republike Bosne i Hercegovine, te je i ovaj put jedan Smajkić bio vrlo bitan detalj naših života. Naime, Prof. Dr Arif Smajkić, direktor Zavoda za javno zdravstvo Bosne i Hercegovine, kada je čuo da posjedujemo računala i znanja, animirao je jednu sekciju Kriznog štaba za zdravstvo koja je služila za direktnu komunikaciju sa svim humanitarnim organizacijama. Ovo je vrlo kratka priča dešavanja i onoga što smo radili, a za ovaj članak je najvažniji detalj da smo isprogramirali sustav "Drugs – Humanitarian Distributing System" kojim se vrlo precizno distribuirala humanitarna pomoć u lijekovima i sanitetu tamo gdje se mogla distribuirati. Ispočetka je to bio samo neokupirani teritorij grada Sarajeva. Kasnije, to je bio veći dio teritorija bivše nam države. Mi se volimo hvaliti i reći. "Prije nego što je prvi Hercules sletio na Airport Sarajevo, mi smo čekali s gotovim programskim rješenjem za distribuciju lijekova i sanitetskog materijala". Na žalost, u trenucima kada smo predstavljali prvu verziju Drugsa, na ratnoj liniji je poginuo naš kolega s fakulteta i radnik 4. Dimenzije, Darko Kljenak. To je bio "drugarčina" za poželjeti u društvu bilo koje vrste: za zezanciju ili za profesiju, svejedno. Bio je to strašan gubitak, bez obzira što bi nas prokleti rat eventualno rastavio kao što nas je rastavio s nekim drugim kolegama i radnicima. Drugs i strane humanitarne organizacije Tijekom života i rada u ratu zahvaćenom Sarajevu za Drugs su se zainteresirali prvo MSF - Médecins Sans Frontières Holland, a kasnije i PSF - Pharmaciens Sans Frontières France. S njima smo napravili vrlo kvalitetnu i prije svega, toplu ljudsku suradnju koje se i danas rado sjetimo. Za Drugs se nakon toga zanimala i WHO - Svjetska zdravstvena organizacija, UNHCR, ICVA, MDM, ICRC, Državna bolnica u Sarajevu, te mnogi drugi. Drugs je tijekom rata otišao čak i u druge dijelove bivše Jugoslavije kao na primjer u Konjic, Jablanicu, Mostar, Tuzlu, Zenicu, Prištinu, Skoplje, Podgoricu, Beograd... prvenstveno pod patronatom MSF-a i PSF-a. Na osnovu svih ovih projekata, te radi lakše koordinacije sa svima, nas trojica glavnih i odgovornih osvanuli smo nekim čudom u Splitu. U Splitu smo radili 4 mjeseca, a onda smo trajno preselili u Zagreb. Bilo je to u 11. mjesecu 1993. godine. Prvenstveno smo radili na projektima za humanitarne organizacije. Taj period naših privatnih i profesionalnih života je bio doista turbulentan. S jedne strane radili smo po 20 sati dnevno jer posla je bilo preko glave, a s druge strane smo životarili i razmišljali što nam treba biti budućnost. Konačna odluka Nakon što smo mjesecima razmišljali što i kako dalje, odlučili smo ostati u Hrvatskoj i početi ponovo tamo gdje smo nemilim događanjima stali u Sarajevu. Nakon puno muke (zbog administracije, naravno), registrirali smo 4th Dimension d.o.o. u rujnu 1994. godine. Nekoliko mjeseci ranije izašao je razvojni alat Clarion for Windows. Već u kolovozu 1994. godine počeli smo raditi na adresaru koji kao takav dan danas živi u 4D Wandu. Logičan nastavak je bio modul za Financijsko knjigovodstvo kojeg smo zgotovili već koncem 1994. godine i bio je to doista prvi uradak za knjigovodstvo pod Windowsima. E sad... da li je to bila mudra poslovna odluka?! Vjerujte da nije! Zamislite situaciju kada izbjeglica iz Sarajeva dolazi kod nekog knjigovođe da mu pokaže novo rješenje za financijsko knjigovodstvo pod Windowsima?! Tih godina smo češće letjeli naglavačke iz ureda koje smo obilazili, nego što smo nešto uspješno dogovorili. Možete zamisliti iznenađena lica knjigovođa kada su vidjeli miša i grafičko sučelje. Smijeh živi... Bili smo im državni neprijatelji broj 1, a ne vrhunski novitet na tržištu. Za nas privatno, bile su to godine rada i neimaštine. I onda opet čitav niz sretnih okolnosti. Smatramo da sreću treba izazvati, da nikada neće doći sama. Jedan dio tvrtke je i dalje radio u humanitarnim agencijama, a drugi je bjesomučno programirao pod Windowsima, sigurni u sebe da će jednog dana i taj dio zaživjeti. I sreća je pokucala na vrata:
Postoji još jedna specifična situacija vezana za tržište programskih rješenja i našeg djelovanja. Od konca daleke 1993. godine, pa sve do danas, naše usluge prodajemo po cjeniku! Cjenika se slijepo držimo i niti jedan korisnik ne može kupiti 4D Wand po drugačijoj cijeni nego što je u cjeniku. Dosljednost cjeniku za nas je nekada bio i problem. Ipak, ti slučajevi su minorni. Pridržavanje cijenama iz cjenika i fer odnos prema svima je nešto što korisnici cijene i što je doprinijelo našoj popularnosti na tržištu. U jednom trenutku, korisnici su počeli dolaziti sami od sebe bez ikakve reklame. Do današnjeg dana se ne reklamiramo. U 27 godina postojanja nismo platili niti jednu jedinu reklamu?! Kako ne bi bilo zabune, nekakvo naše reklamiranje je postojalo, u nekih 4-5 situacija, ali svako od tih reklamiranja je prvenstveno bila nekakva suradnja s korisnicima, a ne naša želja da se reklamiramo. Bez obzira na sve, volimo jasno napisati – reklamiranje u našoj tvrtki ne postoji. Korisnici nam dolaze isključivo na osnovu preporuka. Sukladno potpunom izostanku reklamiranja, u našoj tvrtki zabranjeno je komercijalno nastupati. Potencijalni kupci se često čude zašto ih ne animiramo tijekom njihovog razmišljanja o kupovini 4D Wanda. Ali kod nas je komercijalni nastup jednostavno zabranjen. Potencijalni kupac se treba samostalno odlučiti za programsko rješenje na osnovu pisanih materijala, preporuka drugih korisnika, te održanih višesatnih/višestrukih prezentacija. Pošteno kažemo što 4D Wand može, a što ne. Prodajemo gotovo rješenje i ništa ne obećavamo. Smatramo da je tako najpoštenije prema potencijalnom korisniku. 4D Wand se svih 27 godina razvija prvenstveno na osnovu sugestija postojećih korisnika. Sugestije klasificiramo i na osnovu kvantiteta – što više korisnika treba neku sugestiju, sugestija se prioritetnije programira. To ne znači da ne programiramo specijalne zahtjeve. Ali, specijalistički zahtjevi se bitno rjeđe programiraju od masovnih potreba. Volimo pisati korisnicima: "Poštovani, Vašu sugestiju smo uvrstili u prihvaćene sugestije korisnika i u jednom trenutku ćemo isto rado isprogramirati. Prije samog programiranja, ukoliko bude bilo potrebno, kontaktirat ćemo Vas radi dodatnih pojašnjenja. Međutim, u ovom trenutku ne možemo napisati kada će sugestija doći na red za programiranje. Prihvaćene sugestije se programiraju po redoslijedu hitnosti:
Podrška korisniku nam je bitnija od samog programskog rješenja. Naravno da se trudimo da nam je programsko rješenje što kvalitetnije, ali podrška nam je važnija od svega. Razmišljamo na sljedeći način: "Što će nekome kvalitetno programsko rješenje ako nema kvalitetnu podršku?". U ovom dijelu dolazimo do još jedne fascinantne činjenice, a to je da 75% naše podrške u biti nije naš posao, nije nešto što smo dogovorili s korisnicima?! Korisnici nas pitaju mnogo toga podrazumijevajući da imamo odgovor za sve. Ako smo se na terenu sreli sa situacijama za koje nas korisnici pitaju, rado podijelimo svoja iskustva. Vrlo često nam korisnici kažu: "Vjerujemo mi više vama nego Ministarstvu financija...". Naravno da ne treba biti tako i mi se protiv takvih stavova borimo kako znamo i umijemo, te jasno pišemo korisnicima da zaborave na takve stavove. Naravno da mi nismo Ministarstvo financija, da mi nismo certificirani porezni savjetnici, a nismo ni knjigovođe. Mi smo programerska tvrtka koja kroz redovnu podršku stječe bogata iskustva, te stečena iskustva rado podijelimo s našim korisnicima. Koliko nam je bitna podrška najbolje govori činjenica da tijekom cijele godine prodajemo 4D Wand novim korisnicima samo s 40% sveukupnih resursa. 60% sveukupnih resursa čuvamo za postojeće korisnike, pa čak i u jeku najveće prodajne sezone. Što smatramo našim uspjehom?
Čak nas i država (Porezna uprava, Ministarstvo financija...) prepoznaje kao nekoga tko je relevantan za analize, testiranje, pa čak i dogovore (o ovom zadnjem nismo ni sanjali da će se jednog dana desiti, ali eto... dešava se). Ali, što god mi smatrali vlastitim uspjehom, najvažnija je brza i kvalitetna podrška pa ćemo najvećim uspjehom smatrati činjenicu što su nas mnoge tvrtke prozvale kao nevjerojatan primjer odlične podrške. Tvrtke koje su nas pohvalile u tom smjeru su iz različitih branši: financijske institucije, poznati distributeri, poznati maloprodajni lanci, porezni savjetnici... I baš to šarenilo djelatnosti nas posebno raduje. Što je plan za budućnost? Na našu tvrtku računamo u dalekoj budućnosti te svakodnevno djelujemo u tom smjeru. Naravno, uvijek se može tržište poremetiti novim situacijama pa tako i naša tvrtka može nestati s tržišta "preko noći" zbog nekih novih, iznenađujućih situacija (kako je Billy Gates jednom izjavio za CNN: "Mi smo tvrtka koja je svaki dan 6 mjeseci daleko od bankrota..."). Ipak, svakodnevno djelujemo po principu: "Radimo kao da će sutra biti rat, a živimo kao da će sto godina biti mir...", tj. trudimo se da nas ništa ne iznenadi. Nadamo se da će se naš dugoročni plan pretvoriti u sljedećih 27 godina djelovanja, a da će nas korisnici cijeniti barem jednako kao što nas cijene danas. Epilog Na kraju trebamo još napisati da je u našim privatnim i profesionalnim, nadasve turbulentnim životima bilo mnogo osoba koje nisu spomenute u ovom kratkom predstavljanju. Nije moguće opisati sve situacije - smiješne, tužne, opasne ili opuštajuće. Mogli bi napisati knjigu veličine Rata i Mira. Raja u Sarajevu, i prije i tijekom rata, ekipa iz Splita, prijatelji iz Zagreba, veliki broj Nizozemaca, Francuza, Engleza, Amerikanaca... Kolumbijci, Meksikanci, Nijemci, Austrijanci, Australijanci, Novozelanđani, Slovenci... često su nam rado pomagali u raznim sferama naših života i na istom smo im od srca zahvalni. Njihova pomoć je doista bila bitna. S mnogima od njih smo i danas u redovnom kontaktu. Ne smijemo zaboraviti naše kolege s posla, naše radnike. Trudimo se biti bliski, svako sa svakim. Teško je tvrditi da smo jedna velika složna obitelj, ali pozitivnom stavu doprinosi činjenica da se radnici ne mijenjaju. Kako se koji zaposli, tako ostaje s nama. I naravno, ne smijemo zaboraviti ni naše obitelji – žene, djeca, roditelji.. doista su stameno trpjeli naš profesionalni uzlet. Kada se sve podvuče, sigurni smo da bismo se svi rado vratili u barem 7. razred osnovne škole i ponovno sve proživjeli, pa iako u tom ponovljenom životu morao biti prisutan i taj grozan rat... |
|
