Snimanje rezervnih kopija

Proces snimanje rezervnih kopija omogućava kreiranje setova rezervnih kopija podataka i njihovo snimanje na odredišni medij. Odabirom tipke Snimanje rezervnih kopija program otvara formu na kojoj je potrebno definirati parametre za snimanje rezervnih kopija, a zatim odabirom jedne od akcijskih tipki i snimiti rezervnu kopiju. Forma se sastoji od tri tabele:

•Setovi rezervnih kopija

•Direktoriji koji se arhiviraju

•Opis odredišta rezervnih kopija

Prva tabela - Setovi rezervnih kopija

Na ovoj tabeli potrebno je opisno definirati setove rezervnih kopija koje želite arhivirati. Tipke za ažuriranje ove tabele, Unos, Izmjena, Brisanje, nalaze se s njene desne strane. Pritiskom na tipku Unos program otvara formu u kojoj ćete definirati opis seta rezervnih kopija.

Broj seta. Prvo polje je broj seta. Upisani broj seta se koristi za ime kreirane arhive. Ime se kreira na sljedeći način: 4DBK <BrojSeta>_<yyyyMMdd>_<HHmmss>. ZIP gdje <yyyyMMdd> označava godinu, mjesec i dan, a <HHmmss> sat, minute i sekunde kada je arhiva kreirana.
Opis seta. Sljedeće polje je polje za opis seta koji će se pojavljivati u programu. Npr. Wand backup, Dokumenti backup...
Arhiviranje poddirektorija. U ovo polje stavit ćete znak ako želite arhivirati i direktorije koji se nalaze ispod upisanih direktorija. Arhiviranje poddirektorija se izvodi na razini cijelog seta jer bi omogućavanje ovog izbora po pojedinim direktorijima zahtijevalo višestruku obradu arhive što bi u mnogome usporilo rad.
Kada ste formu popunili pritiskom na tipku OK ista se prihvata i željeni set za arhiviranje se prenosi u prvu tabelu na formi. Ovaj postupak možete ponavljati onoliko puta koliko setova datoteka želite kreirati i snimiti.
Sadržaj tabele. Na samoj tabeli možete vidjeti sljedeće podatke: Naziv seta, Naziv datoteke koja se kreira, Broj seta, Datum i vrijeme kada je posljednji put snimljen set.

Druga tabela - Direktoriji koji se arhiviraju

U ovoj tabeli određujete direktorije iz kojih želite snimati podatke za označeni set u gornjoj tabeli. Tipke za ažuriranje ove tabele, Unos, Izmjena, Brisanje, nalaze se s njene desne strane. Pritiskom na tipku Unos program otvara formu na kojoj je potrebno definirati nekoliko parametara.

Odaberite direktorij iz kojeg želite arhivirati podatke: Kako vas i navodimo, ovdje je potrebno odabrati direktorij pritiskom na tipku sa strelicom prema dolje. Time se otvara standardni Windows Directory Select prozor u kome je potrebno odabrati direktorij iz kojeg želite arhivirati podatke. Naravno, direktorij možete i ručno unijeti (upisati) u polje.
Upišite maske podataka koje želite arhivirati: Ako želite snimati cijeli sadržaj odabranog direktorija u polje upišite *.* (zvjezdica, točka, zvjezdica) a ako želite snimiti točno određene vrste datoteka u polje upisujete maske datoteka. Npr. .*tps|*.ini|.*doc itd. Pojedine maske razdvojite uspravnom vertikalnom crtom. (Na tipkovnici pritisnite Desni Alt+W za ispis vertikalne crte na ekranu).
Kada ste definirali direktorij i maske, pritiskom na tipku Ok, program prihvata formu i prepisuje podatke u drugu tabelu. Jedan set može biti sastavljen od više direktorija koji se nalaze na različitim mjestima. Postupak unosa direktorija ponavljate onoliko puta koliko direktorija želite arhivirati za označeni set. (Npr. ako želite arhivirati sve vaše WinWord dokumente, kao direktorij možete upisati c:\ , a u maske stavite samo *.doc . Ako želite arhivirati i sve Excel datoteke koje ste kreirali, u polje za maske stavite *.doc|*.xls* .)

Datoteke koje su bitne za rad 4D Wand-a i koje je potrebno upisati u ovo polje, pod pretpostavkom da ne želite spremati cijeli odabrani direktorij su:

•tps – baze podataka

•4d – baze podataka internog karaktera kao npr. lokalizirane postavke ispisa, postavke podnožja ispisa i sl.

•ini – windows configuration settings

•log & txt – razni logovi radnji učinjenih u 4D Wandu

•doc* - MS Word dokumenti

•xls* - MS Excell dokumenti

•wmf – grafičke datoteke ekstenzije wmf.  U tom obliku su najčešće snimljeni logotipovi

•p* - certifikati za fiskalizaciju

Dakle, u polje upišite: *.tps|*.4d|*.ini|*.log|*.txt|*.doc*|*.xls*|*.wmf|*.p *

Sadržaj tabele. Na samoj tabeli možete vidjeti sljedeće podatke: Direktorije koji se arhiviraju i Maske datoteka za arhiviranje.

Treća tabela - Opis odredišta rezervnih kopija (za osvijetljeni set)

U ovu tabelu upisujete odredišta gdje će se rezervne kopije snimiti. Tipke za ažuriranje ove tabele, Unos, Izmjena, Brisanje nalaze se s njene desne strane. Pritiskom na tipku Unos program otvara formu za definiranje odredišta kreiranih arhiva.

Upišite opis odredišta rezervnih podataka koji će se pojavljivati u programu. U prvo polje upisujete opis (naziv) odredišta rezervnih kopija koje će se pojavljivati u programu. Naziv odredišta može biti bilo koji direktorij vašeg računala, bilo koji disk vašeg ili mrežnog računala, bilo koji izmjenjivi disk i sl. Npr. Lokal disk C:, USB disk F, Mrežni H disk,..., bitno je samo da upućuje gdje se na vašem računalu spremaju arhive.
Odaberite ili upišite put do odredišta. U drugo polje na formi upisujete ili odabirete put do odredišta. To je lokacija gdje će se snimiti gotova arhiva. Pritiskom na tipku sa strelicom prema dolje, koja se nalazi pored ovog polja, program otvara tabelu iz koje odabirete odredište za snimljene rezervne kopije
Broj generacija. U ovo polje stavit ćete broj generacija koje želite snimati. Program omogućava snimanje 99 generacija. Generacijski backup omogućava kreiranje više uzastopnih arhiva tako da se svaki put briše samo najstarija arhiva i kreira nova umjesto nje. Tako da ako postavite kreiranje 7 generacije za set broj 2, na odredišnom disku će se nalaziti 7 datoteka arhiva. Kada sljedeći put kreirate arhivu, program će obrisati najstariju arhivu i umjesto nje kreirati novu. Najkraće rečeno, generacijski backup vam omogućava da u slučaju potrebe vratite podatke od bilo kojeg dana u tjednu ako ste snimali 7 generacija rezervnih kopija.
Označite izmjenjivi disk. Iako takvih pogona danas nema, ako vaše podatke želite arhivirati na diskete i/ili ostale izmjenjive medije trebate označiti ovo polje. Ako je odredište A: ili B:, program će tražiti da aktivirate ovo polje. Kako na izmjenjive diskove nije moguće snimati generacijske arhive, ovu opciju smo predvidjeli za korisnike koji žele kreirati generacijske arhive na ZIP disketama. Kako su ZIP diskete same po sebi izmjenjive, programu možemo reći da ih ne tretira tako i time omogućiti generacijski backup na njima. Stavljanjem oznake u ovo polje program će znati da se radi o izmjenjivi medijima i moći će zatražiti novu disketu, ako se prva popuni.
U današnje vrijeme, ovo polje nalazi primjenu kada ne želite da se pokrene arhiviranje dok ne umetnete USB stick u utor na računalu.
Kada ste formu popunili, pritiskom na tipku OK ista se prihvaća i prenosi u treću tabelu. Jedan set podataka možete snimiti na više mjesta. Zato gore navedeni postupak ponavljajte onoliko puta koliko destinacija za snimanje želite. Za važne podatke je poželjno kreirati nekoliko odredišta arhiva s rezervnim podacima. Npr. lokalno na disk C, na prijenosni USB disk i na mrežu... čime s velikom sigurnošću možete smatrati da ste poduzeli skoro sve za zaštitu vaših podataka.
Sadržaj tabele. Na samoj tabeli možete vidjeti sljedeće podatke: Opis odredišta rezervnih kopija , Broj, Broj generacija i Direktorij u koji se snima arhiva .
Kada je i ova tabela popunjena, sve je spremno za snimanje rezervnih kopija.

Akcijske tipke

U donjem dijelu ekrana Snimanje rezervnih kopija nalaze se sljedeće akcijske tipke:

 Pritiskom na tipku Cijeli set počinje snimanje rezervne kopije za odabrani set rezervnih kopija (ispravnost tijeka snimanja možete pratiti promicanjem plavih crtica kroz polja Naziv arhive i Obrada datoteke, na formi koju ste aktivirali). Rezervne kopije snimaju se automatski na sva odredišta koja ste prethodno definirali. Prilikom snimanja može doći do grešaka, npr. da program ne prepozna destinaciju ili da ste zaboravili priključiti izmjenjivi disk (USB disk, disketnu jedinicu, ZIP drive, ... pa je program ne može naći. Sve te greške program prijavljuje i prekida snimanje. Greške je potrebno popraviti i tek onda ponovo pozvati opciju za snimanje. Program uvijek starta od početka. Provjerava sve destinacije na kojima su snimljene rezervne kopije, snima rezervne kopije na destinacije na kojima je bila greška i ako ima još destinacija snimanje će izvršiti do kraja. U slučaju da je posetirano da koristite vanjsku jedinicu tj. ne snimate generacijski backup, program će istaknuti upozorenje da stavite prvu disketnu jedinicu (USB disk, disketnu jedinicu, ZIP drive, ...) i pritisnite tipku Enter.

 Pritiskom na tipku Odredište počinje snimanje rezervne kopije za odabrani set na osvijetljeno odredište. Ova opcija je korisna ako želimo napraviti samo snimanje na jedno odredište jer ostala nisu dostupna ili ne želimo na njih snimati podatke. Npr. u tabeli Opis odredišta se nalazimo na USB stick i kliknemo tipku Odredište, 4D Backup će napraviti rezervnu kopiju samo na USB stick .

 Pritiskom na ovu tipku otvara se ekran na kojem možete vidjeti sva dosadašnja kreiranja i vraćanja rezervnih kopija. Log vodi dnevnik kreiranja i vraćanja rezervnih kopija sa svim uspjesima i neuspjesima. Iz njega možete vidjeti greške koje se pojavljuju prilikom snimanja na pojedinim destinacijama, tako da na vrijeme možete reagirati.
Na otvorenoj tabeli možete vidjeti polja: Datum snimanja rezervnih kopija, Opis (kako je tekao proces arhiviranja jednog seta i to po destinacijama i da li je snimanje uspješno završeno ili ne) te Vrijeme kada ste snimanje obavili. Pritiskom na tipku Brisanje Log-a praznite cijelu tabelu.

 Pritiskom na ovu tipku program testira arhivu na kojoj je rezervna kopija snimljena. Ako testirana arhiva nije ispravna program će dati upozorenje. Bitno za napomenuti; ova tipka ne testira ispravnost podataka koji su se arhivirali nego samo da li je arhiva uspješno napravljena.

 Pritiskom na ovu tipku program otvara tabelu sa sadržajem arhive na trenutno osvijetljenom odredištu. Tu se vide sve datoteke koje su spremljene u arhivu. Na tabeli možete vidjeti: Naziv datoteke , Put - tj. mjesto na disku gdje su se originalni podaci nalazili, Veličinu - kolika je originalna veličina datoteke, Kompresiju - kolika je veličine datoteke u arhivi, % - postotak za koliko je smanjena originalna datoteka, Datum datoteke i Vrijeme datoteke. Zbirni iznosi kao i postotak komprimiranosti, vidljivi su na dnu forme, na za to predviđenim mjestima. Na ovom ekranu se nalazi i tipka Otpakiraj koja vam omogućuje da otpakirate željene datoteke. Nakon pritiska na ovu tipku program vas pita za odredišni direktorij i zatim otvara prozor s upitom za potvrdu restauriranja.

Automatsko pokretanje 4D Backup-a (prednosti i mane)

4D Backup moguće je podesiti tako da se automatski izvršava putem Windows Scheduler-a. Ako ste se odlučili za takav način rada 4D Backup-a, pokretanje i snimanje sigurnosnih kopija će se izvršavati automatski, u točno određeno vrijeme. Time ste si osigurali kontinuitet i oslobodili brige da li se 4D Backup pokrenuo, što je nesumnjivo prednost ovakvog načina rada.
S obzirom na to da podešavanje Windows Scheduler-a i nije baš najjednostavnije, naša preporuka je da to podešavanje prepustite administratoru ili nekoj osobi koja je vična takvim podešavanjima.
Dakle, potrebno je putem Windows Schedulera pokrenuti izvršnu datoteku 4D Backupa W:\4D\Wand\Backup4d\Backup4d.exe. Obratite pažnju na to da ne povlačite put do Backup4D.exe datoteke s W diska ako on nastaje mapiranjem ili substitucijom. Uz to treba dodati na kraju i parametre rada tj. switcheve. Postupak korištenja switcheva je sljedeći: switch je četveroznamenkasti broj gdje prva dva broja označavaju broj seta, a druga dva broja lokacije na koju se snima. Međutim ako zadate druga dva broja 00 tada snima na sve lokacije. Znači, ako želite pokrenuti prvi set rezervnih kopija tada ide switch 0100 (W:\4D\Wand\Backup4D\Backup4d.exe 0100), za drugi ide switch 0200 (W:\4D\Wand\Backup4D\Backup4d.exe 0200) itd. Ako želite zadati da se snima samo na prvu lokaciju u drugom setu, tada je potrebno zadati switch 0201 (W:\4D\Wand\Backup4D\Backup4d.exe 0201)itd. Napominjemo da za lokacije snimanja rezervnih kopija ne zadajete mapirane diskove jer na takve lokacije nije moguće snimiti rezervne kopije.
Bez obzira na mogućnost automatskog pozivanja 4D Backup-a, naša je preporuka da se 4D Backup pokrene ručno i sačeka da se sve odradi do kraja, ma koliko god to trajalo. To je jedini način koji će osigurati informaciju o pouzdanosti i dovršenosti procesa spremanja sigurnosnih kopija.
Naime, dešava se da automatski način završi, i bez obzira na to da li je sve prošlo OK, ne javi nikakvu poruku. I tako, dok vi mirno spavate s mišlju kako se računalo brine o vašim podacima, smatrajući da scheduler uredno odrađuje svoj zadatak, pritom ne znajući da ga uopće ne odrađuje ili odrađuje s greškama, niste opće svjesni posljedica. Na žalost, informacija da se backup nije izvršavao ili se krivo izvršavao, sazna se tek kada bude kasno. Imamo x primjera iz prakse da scheduler nije odrađivao svoj posao zbog nekog update-a Windowsa ili npr. zbog promjene passworda windows korisnika itd., itd.
Zato apeliramo i sugeriramo korisnicima da, ako baš mora biti automatski backup, onda svu pažnju usmjeriti na to da li se isti odrađuje na korektan način.

Najčešće greške

Zasigurno najučestalija greška kod snimanja 4D Backup-a je da se aplikacija pokrene i pokušava snimati rezervnu kopiju na nepostojeću lokaciju. Naime, dešava se da USB sticku promjeni slovo oznake diska kod uključivanja u računalo pa više nije npr. G disk, kao što je zapisano u lokaciji 4D Backup-a, nego su ga Windowsi po novome proglasili npr. H diskom.

Rješenje problema je da u definiranju odredišta za taj set promijenite putanju na novi USB disk koje je dobio slovo H ili (za naprednije korisnike) izmijenite slovo USB diska na već prethodno korišteno (G).

Drugi najčešći problem je pokušaj snimanja rezervne kopije na neko mrežno mjesto, a računalo s kojeg se snima 4D Backup nema pravo pristupa na tu lokaciju. Pomoć i rješenje problema potražite kod svog administratora sustava.